Za početak
Da. Videla žaba da konja potkivaju pa podigla i ona nogu. Baš to je i moj slučaj. Radoznalost.
Učim. Da, učim za prokleti kolokvijum. Koji mi je kurac ovo trebalo? Jebem ti učenje i fakultet kada džabolebaroši, mamine ćerke i tatini sinovi i ostala mnogobrojna sranja prođu bolje(da ona ista sranja koja misle da je WikiLeaks teroristička organizacija po uzoru na Al Kaidu).
Al' jebiga, ako bih tražila krivca onda bi to bio moj ćale! Gde mu je pamet bila(ili je on zapravo pametno i postupio)? Zašto se i on nije smestio na neki visok položaj(nije svejedno :) ), preko veze naravno, kao i svi normalni ljudi, negde, gde je mogao da krade, napuni džepove. Ne, on hoće pošteno da radi, bez straha da će mu neko sutra reći da ga je Milojko Milojković iz Donje Pampukovice kod Čačka(svaka sličnost sa stvarnim ličnostima i događajima je slučajnost :) ) ugur'o preko veze u neku kožnu fotelju.
Auh, što bi mi sada prijala jedna takva fotelja! Ne treba mi ništa više, ni pare, ni položaj, samo fotelja! Ko nije bio student taj ne zna kako boli... Odlutah od teme, to je tako tipično za mene. Počnem da pričam o parama a stignem do zadnjice. Možda je to zbog toga što mi se kenja od svih tih kuraca-palaca, društvenog otpada(ne, nisam isfrustrirana što ne studiram dva fakulteta, što nemam vilu sa bazenom, pet automobila, lično obezbeđenje, CD sa desetak "pesama", 5 visokobudžetnih spotova, knjige sa ratnom tematikom, film u pripremi, kolumnu...).
Da. Učim, a knjiga beži po stanu. :) Dirkem, Veber, Garfinkel, Gofman, Parsons... Ma Gofman je najjači! Definitivno, zaključujem i odlazim, pa i vreme je. Mrzim tri tačke, a opet ih pišem, ne znam koji mi je đavo!!! Da mi je samo ta foteljaaaa!